poezija članova foruma

[ange_ou_demon]

USUD

Ne proždiri moje meso,
svojim glupim ribljim očima.
Tvoje odore izokreću mi želudac.
Snažan i potpomognut,dominiraš
-sasvim bez impresije.
Kad se zanesu misli kroz zveket oštrica,
kroz prasak....
Opasno je biti vojnik.
Opasnije je biti žena.

D.(studeni,2009.)

[adem]

O njoj…

[/b][/i]


Nije moglo, a da ne zazivi,
sjecanje na tebe, da me okrivi.
Jos pokoji dah i tuzan san,
da prodje jos, i ovaj dan.


Cekaj me....

Cekaj me tamo gdje prestaju sjecanja,
gdje bajka ne zivi samo u knjizi,
gdje tvoje usne, sapucu o njoj,
sapucu o jednoj, ljubavi vjecnoj.


Zamisli....

Zamisli da postoji samo, vjetar blagi,
jedno mjesto malo, samo ja i ti.
Pruzam ti ruku,  sklapam oci,
da smognem snage, odoliti sreci.
   

Dok jenjava svjetlost i gasi se san,
odlucih da ti kazem jos koji zapis bar, da ne ostane prazan ovaj tuzni dan :
"Sjeti se mene, kad se leptir u zrak vine,
kad se topla rijec, na tvoje srce svine.
Onda kada ovo, bude samo prazan dom,
samo puki san,
nek u srcu tvome postoji i jedan trag.
On ce da ti kaze, da te volim jos,
da smo dvije duse,
koje putuju Vjecnom."

I dok polahko, klone duh,
srce daje, svoj posljednji stih,
sliku tvoju, pogledah tad,
i potonuh u vjecni,
srcu dragi san.
 

[Matea]

ČEŽNJA

Kada bi barem bio
Pored mene,sada,tužne
Da obasješ tminu
Srca moga,pogledom svojim
Toplim,iskrenim

Dođi!
Tvoj dodir neka me ugrije
Tvoj dodir neka osvijetli najtamnije noći
Najtamnija mjesta bića moga

Ruke tvoje,meke,nježne
Imaju moć,dodirnuti
Srce moje
Na najvećoj udaljenosti
Nebeskog beskraja

Ako umrem
Živjet' ću
Disat' ću
Svakim tvojim-udahom

 

[desertus]

Ne gušite svojega gosta vlastitom prisutnošću
već bdijte nad njime zauvijek

[arkadije]

Horoskopska

Prenut iz snova u tamu mrke noći
živim bićem punim vjere u budućnost što će doći
i ne opažam hladnoću, jezu ovog časa
jer sutra, prekosutra, sve ću imat, sve ću moći.

I dok nadi tako, u tom noćnom miru, zaklinjem trag
ti si u svom svijetu snova, kojem ni budna ne prelaziš prag.

Sanjarica, jedna-dvije, tarot karte i horoskopski znak,
život ima mnoge tajne, živjet, nije poso lak!
Skuhat kavu, gatat, vidjet crtu i tok sudbine pak,
svijet je cijeli, nauk tajni, svijetlo koje razbi mrak.

Zato kažeš: Kolo sreće se okreće cijeli dan,
gledaj dobro, gledaj pravo, saznaj zvijezda plan.

Onda jutro stiže, bude se ribe, jarci, rakovi i vage,
ne spavaju više ni likovi bikovi, glas puštaju pjevice djevice,
riču lavovi, ciljaju strijelci, ispod površine žive vodenjaci
cere se nalickani blizanci, haraju škorpije još otprije.

Zar je sutra danas već, što će sudbina sada reč,
kad su snovi, nade i strepnje, već otišle leć.

[Goran_V]

GRAD

primjetio sam da ljudi podcjenjuju
važnost jedne obične male šetnje
i da im za najmanji izlazak iz kuće
treba neki debel i opravdan razlog

primjetio sam da se neki ljudi boje
glasno nasmijati i još glasnije zaplakati
a to bi značilo da se boje toga što su
obični i mali ljudi sa vrlinama i manama

primjetio sam jedan naročit oblik prezira
prema svemu što ima veze sa umjetnošću
i primjetio sam kikot razularenih masa na
sam pomen tako beskorisne i glupe stvari
kao što je poezija

primjetio sam čovjeka koji svaki dan sjedi sam
u parku i razmišlja o svojoj izgubljenoj prošlosti
iako je pred njim svijetla i blistava budućnost
koja ne trpi čekanje Godoa

primjetio sam hladnoću s kojom vas ljudi
pozdravljaju na ulici i kako vam stisnu ruku
kao da je od pudinga i to da svi nekud žure
neko do bankomata a neko do boljih snova

primjetio sam razmaženost gradskih likova
koji do prodavnice idu autom i njihove
roditelje kojima je sasvim svejedno što su
od djece napravili nesposobne kutijetine

primjetio sam takođe i jednu malu slatku
što svaki dan prolazi ispod moga prozora
i to u haljinici što sve nešto poigrava
ali to je već tema za neku drugu pjesmu


Goran Veselinović

[Goran_V]

DANI


to su oni što kao svanu
u našim očima spavaju ptice
i sunca su umorna
od ponavljanja gore - dole

pogrešni dani
imaju gorak ukus neurađenog
opor zadah neostvarenog
i još poneku ljubav
da te neprežaljena dokrajči

svako ima svoje pogrešne dane
neko vala i suzu pusti
a neko se do grla umota
u neke deke i jorgane
i čeka čeka čeka
čeka neko sunce
čeka neku ruku
ili nešto drugo

ne bojte se pogrešnih dana
to je samo varka za nestrpljive
to je samo zamka za lakovjerne
a ako se desi i da zaplačete
znajte da su suze odlične
za vaše srce i krvni pritisak


Goran Veselinović

[Goran_V]

PJESMA ZA ONE KOJI SE ČEKAJU


postoje oni koji se čekaju
kao sjenke na uglovima ulica
i jedno kraj drugog lutaju dugo
a da se nikad ne dodirnu

postoje duše pustih rastojanja
i dvije tramvajske šine
na izlazu iz grada
što se ne poznaju
a vječno se prate

postoje dva prozora koja se gledaju
kao dva zaljubljena goluba
i dva goluba koja se očima ljube
na suprotnim krajevima noći

postojim ja
i postojiš ti
koju nikada nisam sreo
koja me nikada nisi srela


Goran Veselinović

[JohanMose]

Dobrodošao Gorane!

[Goran_V]

Dobrodošao Gorane!

Hvala ti imenjače, nadam se da nisam udavio sa tri pjesme odjednom

[JohanMose]

Naprotiv, drago mi je što si se javio..  

[Goran_V]

KOME


kome sad da posvetim ovu malu blesavu pjesmu
ako ne onoj zbog koje se moje srce smije
i zbog koje luduje i zbog koje caruje
i zbog koje gospodari svim vasionama sreće
samo ne ovom svojom

i na koga sad da obratim ove sive prekipjele
oči ako ne na onu koja je ljepša od sunca
i vedrija od zore a koja se pravi da to ne zna
pa me brine i tuži i nagoni da činim stvari
koje inače ni u ludilu ne bi činio


Goran Veselinović

[Goran_V]

DVOJE

to dvoje na klupi što čitaju Prevera
to dvoje zagrljenih sazviježđa
to dvoje što ne vjeruju u prolaznost
to dvoje što vjeruju u vječnost
to dvoje što ne vjeruju u druge oči,
usne, ruke, poljupce i riječi
to dvoje što vjeruju da je svaka zvijezda
padalica
to dvoje jedno
to dvoje bez staha, bola, ćutanja i okova
to dvoje o kojima vrijedi napisati pjesmu
to dvoje o kojima će neko ludo budući
izrecitovati čitave Enciklopedije tepanja
to dvoje što ne vjeruju riječima
to dvoje što vjeruju usnama
to dvoje što govore malo a kazuju sve
to dvoje što se grizu zubima umočenim u
najslađi otrov strasti
to dvoje što ne žele ništa drugo osim da je
noć vječna a dan izlomljen trenucima
to beskrajno dvoje
to suludo dvoje
to dvoje između sljepila i ludila
to dvoje što prkosi olujama
to dvoje što imaju svo vrijeme ovog svijeta
to dvoje što nemaju ni jedan jedini trenutak
to dvoje što se ljube na kiši
to dvoje što bježe pred kišom
to dvoje izmučenih srdaca
to dvoje nevinih srdaca
to dvoje što se traže
to dvoje što se našlo
to dvoje bez kojih ovaj svijet ne bi imao svrhu
to dvoje bez kojih ovaj pjesnik ne bi imao tintu


Goran Veselinović

[Goran_V]

POČETAK


sve su moje ljubavi počinjale, da tako kažem, nekako nestvarno i žuto
i to otprilike kao ona dobra stara Betovenova 5. simfonija:
sa urnebesnim povicima i osmjehom koji se nije mogao ukrotiti!
tada bih obično izlazio iz sebe i lutao bih beskrajnim prostranstvima
nježnosti ne shvatajući gdje mi je početak a gdje mi je kraj.
volio bi svim srcem i čeznuo bi svom dušom i bio bi kao ona zvijezda
što ispunjava sve blesave i urnebesne želje. imao sam hrabrost
hiljadu vojnika i ludost hiljadu ludaka i nijedno nebo nije bilo dovoljno visoko
za moje gumene ruke. hvatao sam zvijezde prstima i koristio svega malo
zemljine teže i to samo onda kad bi se neki odveć ljubomorni oblačić naljutio
na moje letačke sposobnosti. u njenim bi očima jutrom pozdravljao ptice i
jedan se beskraj tada otvarao kao kamen izmrvljen na hiljadu magičnih
trenutaka od kojih nijedan nije bio uzaludan

Goran Veselinović

[Goran_V]

PRIZNAJ MI

priznaj mi da si makar jednom u životu sanjao
o ženi koja ne poznaje pravila i riječi i koja u svemu
što radi ne priznaje zakone ljudi i zakone bogova!
i da si noćima sanjao o nekoj divljoj egzotičnoj
amazonki koja bi te svakog božjeg dana preporađala
svojim načinom divljeg i neverbalnog i koja je
toliko svoja i toliko tvoja i toliko ničija i toliko
nepredvidljiva da si u jednom trenutku pomislio
da je ljetni pljusak a ne žena koju bi mogao da sačuvaš
pored sebe cijeloga života

priznaj mi da si tada shvatio da ne možeš da zagrliš
oluju niti da sačuvaš vjetar u limenim konzervama